3. Odabir standardne postave, forma i entuzijazam
(raspored mečeva – namesti postavu)
a) Standardna postava:
Nakon što se postave igrači za trening na njihove pozicije, potrebno je i ostale pozicije popuniti odgovarajućim igračima. Pri tome najviše pomaže gore navedena Tabela važnosti veština. Vrlo je verovatno da je nakon početnih otpuštanja i prodaje nepotrebnih igrača ekipa nebalansirana. Svaka pozicija treba biti pokrivena sa barem 2 igrača. Ako to nije slučaj, potrebno je kupiti igrače koji nedostaju. Novac za kupovinu doći će od prodaje nepotrebnih igrača (ostatak nakon što se kupe igrači za trening koji nedostaju - oni imaju prioritet).
Nakon što se početna petorka i njihove zamene popune, potrebno je označiti "Namesti ovo kao standardnu postavu." i poslati postavke. Potencijal igrača nikako ne utiče na njihovu igru, on je samo bitan sa aspekta treninga!
b) Forma:
Kod biranja najjače postave treba imati na umu da pri važnim utakmicama još jedan parametar dolazi u obzir, a to je forma. Poželjno je formu održavati iznad nivoa "prosečan". To će se postići menjanjem postave tako da nakon 3 utakmice u jednoj nedelji svaki igrač (ne samo igrači za trening) ima barem 48 i ne više od 90 minuta (idealno je više od 48 i manje od 75 minuta). Nikada se ne sme gubiti nedelje treninga na timski trening forme!
Forma se na početku svake sezone vraća na nivo "prosečan".
c) Entuzijazam:
Svaka ekipa počinje sa entuzijazmom 5, pa se on reguliše postavkom zalaganja na svakoj utakmici. Ukoliko se igrači u nekoj utakmici više trude (zalaganje se postavi na "Meč sezone"), entuzijazam će se prepoloviti. Postavom stava na “Opušteno”, entuzijazam se diže za par nivoa ali se igrači puno manje trude na terenu, što se i odražava na rezultat.
Entuzijazam uveliko utiče na prikazanu igru svih igrača. Slabija ekipa sa entuzijazmom 10 i zalaganjem "normalan" (niti će se puno truditi niti će puštati) često će pobediti puno jaču ekipu takođe sa zalaganjem "normalan" ali entuzijazmom 2.
4. Ekonomija, potencijal i transfer:
a) Ekonomija:
Novac koji stoji, propada. Sav novac treba ulagati u razne aspekte igre (igrače, osoblje, halu...) i na taj način omogućiti brži razvoj kluba. Takođe treba paziti da se ne uđe u minus. Banka tada zaračunava visoke kamate, a to je najgori način za trošenje novca.
b) Potencijal i transfer:
Svaki igrač za trening ima svoj potencijal koji će eventualno, sa pravilnim i upornim treningom, dostići. Ukoliko ga dostigne, dolazi do takozvanog "mekog ograničenja", što znači da će mu se trening osetno usporiti (nikad se neće zaustaviti). Taj je trenutak za svakog igrača individualan i potrebno je iskustvo da bi se taj trenutak prepoznao.
Nadalje, to je najbolji trenutak za prodaju igrača za trening (osim ako igrač za trening ionako nije prestar). Često je teško rastati se sa nekim igračima koji se dugo trenira pa je velika greška koristiti argument "ako ga prodam, ko će mi igrati?". Bolje je igrača prodati, a zarađena sredstva uložiti u novog igrača za trening i/ili igrača koji se neće trenirati ali će ojačati pozicije koje se ne treniraju.
5. Arena (hala):
Halu na početku ne treba proširivati već samo treba povećavati cene karata ukoliko je neki od segmenata hale popunjen. Na taj će se način postepeno dobiti osećaj za cene karata (potrebno je nekoliko meseci isprobavanja). Nakon toga, halu treba postepeno povećavati, jer je to dugoročno najbolje uložen novac.
6. Draft:
Na kraju svake sezone draftom se mogu dobiti vrlo korisni igrači (3 igrača ukupno). Ukoliko se ulaže u draft, kada se pokažu rezultati drafta, lakše je izabrati bolje igrače. Nijedan početnik nema dovoljno sredstava za ulaganje punog iznosa u draft tako da se preporučuje ulaganje od 5 000$ (te će se nedelje pratiti 1 igrač) do max 10 000$ nedeljno (2 igrača).